Nacionalne strateške rezerve nafte smanjuju se širom svijeta kako bi se ublažila eksplozija cijena. Međutim, rat i dalje traje, snabdijevanje je poremećeno, a rezerve nisu beskonačne.
Rat sa Iranom i zatvaranje Ormuskog moreuza, ključnog pomorskog prolaza kroz koji je prije sukoba prolazilo oko 20 odsto svjetske trgovine naftom, izazvali su šok u snabdijevanju kakav nije viđen decenijama.
Zbog tog pritiska, zemlje širom svijeta užurbano traže alternative kako bi nadoknadile količine nafte koje više ne stižu.
Mnoge vlade, posebno u azijskim državama koje u velikoj mjeri zavise od energenata sa Bliskog istoka, uvele su i mjere za smanjenje potražnje za gorivom.
Masovno puštanje nafte iz rezervi
Međunarodna agencija za energiju (IEA) u martu je koordinisala masovno puštanje oko 400 miliona barela nafte iz hitnih zaliha industrijalizovanih zemalja. Cilj tog poteza bio je da se obezbijedi stabilnije snabdijevanje i smiri rast cijena nafte.
Prije rata, na globalnom tržištu sirove nafte ponuda je bila veća od potražnje, a velike ekonomije stvorile su ogromne strateške rezerve. Najveće zalihe na svijetu imaju Kina, SAD i Japan, piše Dojče vele.
Najmanje za dva mjeseca potrošnje
Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), Kina je u decembru 2025. godine u svojim zalihama imala gotovo 1,4 milijarde barela, uključujući komercijalne i državne rezerve.
SAD su u strateškoj rezervi nafte držale oko 413 miliona barela, uz dodatnih 411 miliona barela u komercijalnim zalihama. Japan je imao treće najveće strateške zalihe, sa oko 263 miliona barela u državnim rezervama.
Zemlje Evropske unije dužne su po zakonu da skladište nužne rezerve koje odgovaraju najmanje 90 dana uvoza ili 61 danu potrošnje.
Države članice učestvovale su sa oko 20 odsto u puštanju 400 miliona barela u okviru koordinisane akcije IEA. Njemačka je na tržište poslala 19,5 miliona barela, Francuska 14,6 miliona, Španija 11,6 miliona, a Italija 10 miliona barela.
Prema podacima EIA, Indija je imala oko 21 milion barela u svojim strateškim rezervama. One trenutno pokrivaju samo oko 9,5 dana nafte koju je ta zemlja ranije uvozila, upozorava savjetodavna kompanija S&P Global.
Kada se uključe zalihe državnih naftnih kompanija, pokrivenost raste na oko 74 dana.
Uz strateške rezerve, na raspolaganju su se našli i milioni barela ruske nafte koji su ostali u tankerima zaglavljenim na moru, nakon što su SAD privremeno ublažile sankcije kako bi povećale globalno snabdijevanje.
Sredstvo za smirivanje tržišta
Dosad su te zalihe pomagale da se ublaži energetski šok i smanje poremećaji u snabdijevanju. Ipak, gotovo tri mjeseca nakon izbijanja rata, promet kroz Ormuski moreuz i dalje je blokiran.
Tržište se prethodnih dana nadalo dogovoru Vašingtona i Teherana, ali se pokazalo da rješenje nije lako postići.
Kako se poremećaj u snabdijevanju nastavlja, države sve više posežu za svojim strateškim i komercijalnim zalihama.
IEA je saopštila da su se globalne zalihe nafte u martu i aprilu smanjivale rekordnom brzinom i da su sada manje za 246 miliona barela.
Direktor agencije Fatih Birol nedavno je upozorio da zalihe nafte „nisu beskonačne“ i da se „veoma brzo“ smanjuju širom svijeta. Naglasio je i da će biti potrebno „mnogo vremena“ da se proizvodnja i kapaciteti prerade vrate na nivo prije rata.
Američka investiciona banka Goldman Saks prošle sedmice objavila je slično upozorenje o brzom smanjivanju rezervi nafte.
Glavni ekonomista Kapital ekonomiksa Nil Širing napisao je 18. maja u analizi da bi, ako se sadašnji tempo pražnjenja nastavi, komercijalne zalihe nafte mogle pasti na kritično niske nivoe do kraja juna.
Ako se uslovi snabdijevanja uskoro ne poboljšaju, cijene bi mogle naglo porasti, upozorio je Širing.
Prijeti li nestašica?
Stanje bi moglo izazvati paniku na tržištu i strah od nestašica, posebno tokom vrhunca ljetne potražnje.
Ako se poremećaj u snabdijevanju nastavi, nedostatak se neće jednako osjetiti u svim dijelovima svijeta i u svim sektorima, smatra Antoan Half, stručnjak za energetiku iz Centra za globalnu energetsku politiku Univerziteta Kolumbija.
Najteže će vjerovatno biti pogođene azijske zemlje zbog velike zavisnosti od energenata sa Bliskog istoka, dok su vazdušni saobraćaj i avio-gorivo među sektorima koji će najviše osjetiti posljedice.
Rast cijena nafte osjetiće se svuda, uključujući i zemlje koje imaju veliku domaću proizvodnju poput SAD-a, rekao je Half.
Cijene su već skočile u odnosu na period prije sukoba, što odražava ograničenja u snabdijevanju i geopolitički rizik.
Istovremeno, cijene se brzo mijenjaju i zavise od aktuelnih vijesti: padaju kada se najavi brzo rješenje sukoba, a rastu kada izgleda da će moreuz duže ostati zatvoren.
Helima Kroft iz RBC Kapital marketsa smatra da tržišta možda potcjenjuju težinu rješavanja sukoba.
Ona je u izvještaju navela da se očekivanja o brzom i potpunom ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza zasnivaju na nerealnim pretpostavkama o lakoći rješenja i strateškim interesima uključenih strana.
Rezerve nisu beskonačne
Ako se nastavi trenutni poremećaj u snabdijevanju, kumulativni gubitak nafte premašiće milijardu barela do kraja mjeseca, a do kraja juna mogao bi dostići 1,5 milijardi barela.
To bi moglo pogurati cijenu nafte prema vrhuncima iz 2008. godine, nakon čega bi pad potražnje mogao stabilizovati tržište.
Neke zemlje već su uvele mjere za smanjenje potražnje i štednju goriva, poput kraće radne sedmice na Filipinima i smanjenja upotrebe prevoza u Pakistanu.
Uprkos smanjenju zaliha, vlade su oprezne prema novom koordinisanom puštanju nafte iz strateških rezervi.
Francuski ministar finansija Rolan Leskir, koji je prošle sedmice ugostio kolege iz Grupe sedam, izjavio je za Fajnenšel tajms da su zalihe „ograničene“ i da ih nije moguće oslobađati bez jasnog uvida u trajanje i intenzitet sukoba.
Half smatra da, ako Ormuski moreuz ostane blokiran duže vrijeme, vlade neće imati mnogo mogućnosti da istovremeno obezbijede snabdijevanje i zadrže cijene pod kontrolom.
Puštanje nafte iz strateških rezervi može pomoći, ali samo do određene mjere. Jer količine rezervi nisu neograničene.
