Iako je zaštita djece od nasilja već prepoznata u zakonodavstvu Srpske, najavljene izmjene porodičnog zakona u Srbiji, koje podrazumijevaju izričitu zabranu fizičkog kažnjavanja i maloljetničkih brakova, u žižu javnosti stavile su pitanje granica vaspitanja, ali i stvarne zaštite najmlađih.
Najvažniji fakti
- Porodični zakon u Republici Srpskoj već zabranjuje fizičko i ponižavajuće kažnjavanje djece, ali se u praksi često postavlja pitanje dosljedne primjene.
- Najavljene izmjene zakona u Srbiji ponovo su otvorile raspravu o granicama vaspitanja i zaštite djece.
- Ombudsman za djecu RS ističe da bi dodatno preciziranje zabrane imalo važan preventivni i edukativni efekat, ali da je ključ u primjeni zakona.
- Problem nije samo u zakonima, već u nedovoljnoj reakciji institucija i slaboj prevenciji.
- Maloljetnički brakovi su u RS rijetki ali i dalje postoje.
- Sociolozi naglašavaju da se fizičko kažnjavanje često pogrešno doživljava kao „tradicionalno vaspitanje“.
Ombudsman za djecu Republike Srpske Gordana Rajić kazala je za “Glas” da Porodični zakon Srpske jasno propisuje da roditelji i drugi članovi porodice ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, niti duševnom i tjelesnom kažnjavanju.
– Može se reći da suština ove zabrane već postoji. Međutim, izričito i dodatno naglašavanje zabrane, kakvo se predlaže u Srbiji, ima značajan preventivni i edukativni efekat, jer šalje jasnu i nedvosmislenu poruku da nijedan oblik nasilja nad djetetom nije prihvatljiv, čak ni u kontekstu vaspitanja – rekla je Rajićeva.
Prema njenim riječima, treba istaći da efekti ovakvih zakonskih izmjena i sam zakon ne mogu dovesti do suštinskog smanjenja nasilja ukoliko se ne primjenjuje dosljedno.
– Iskustvo pokazuje da problem često nije u nedostatku pravnih normi, već u njihovoj neujednačenoj primjeni, nedovoljnoj reakciji nadležnih institucija i izostanku preventivnog djelovanja. Zbog toga je od ključnog značaja da svaka zakonska izmjena bude praćena jačanjem institucionalnih kapaciteta, edukacijom roditelja i stručnjaka, kao i jasnim protokolima postupanja – pojasnila je Rajićeva.
Govoreći o ukidanju mogućnosti sklapanja maloljetničkih brakova, objašnjava da to predstavlja važan korak u zaštiti prava djece, posebno prava na obrazovanje, zdrav razvoj i odrastanje u bezbjednom okruženju.
– Iako je riječ o pojavi koja je često uslovljena socijalnim i kulturnim faktorima, upravo zato je neophodno da zakon postavi jasne granice.
Istovremeno, ova mjera zahtijeva kontinuiran rad sa zajednicama u kojima je ova pojava prisutna, kako bi bila obezbijeđena njena stvarna primjena – zaključila je Rajićeva.
Svaka izmjena zakona, ističe, koja doprinosi jačanju zaštite djece predstavlja korak naprijed, ali njen stvarni efekat zavisi isključivo od dosljedne primjene i spremnosti sistema da tu zaštitu obezbijedi u praksi.
– U više navrata smo tražili da se zbrane maloljetnički brakovi, ali do danas na žalost nismo uspjeli u tome – zaključila je Rajićeva.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Srpske u 2024. godini na nivou Srpske bilo je deset maloljetnih nevjesta, nije bilo maloljetnih mladoženja.
– U 2023. su bile četiri maloljetne nevjeste i jedan maloljetni mladoženja, a 2022. godini situacija je bila kao i prije dvije godine, deset maloljetnih nevjesta, te nije bilo maloljetnih mladoženja – naveli su iz ovog zavoda za “Glas” i dodali da u posmatranom periodu nije bilo maloljetničkih brakova, u smislu da su i mladoženja i nevjesta bili maloljetni.
Sociolog Jadranka Berić kazala je da se u balkanskom kontekstu, fizičko kažnjavanje često doživljava kao dio tradicionalnog vaspitanja i način da se održi autoritet roditelja.
– Mnogi ga ne vide kao “nasilje”, već kao disciplinsku mjeru koja treba da usmjeri dijete. Međutim, kada to pređe u agresivnost – udaranje, batine, ponižavanje – tada govorimo o obliku nasilja. Sociološki gledano, granica je upravo u intenzitetu i namjeri da li je cilj usmjeravanje ili nanošenje boli i straha – rekla je Berićeva za “Glas”.
Pomenuta zabrana bi, ističe, kod dijela građana će izazvala otpor jer se doživljava kao ukidanje tradicionalnog autoriteta roditelja, ali zakonske norme često služe kao signal društvu da se određene prakse više ne tolerišu.
– Vremenom, kako se nove generacije budu navikavale na drugačije metode vaspitanja, društvene norme će se mijenjati. U početku će biti otpora, ali dugoročno će se razvijati kultura novih metoda vaspitanja, odgoja i discipline – pojasnila je Berićeva i dodala da će zakonske izmjene biti izazov za tradiciju, ali mogu donijeti dugoročnu korist.
Kada je riječ o maloljetničkim brakovima, Berićeva pojašnjava da je ta praksa, iako je broj takvih brakova mali, i dalje prisutna u određenim društvenim grupama.
– Najizraženija je u romskoj zajednici, gdje rani brakovi imaju kulturno i ekonomsko utemeljenje – djevojke se udaju vrlo rano kao dio tradicije i socijalne sigurnosti. Pored toga, u siromašnijim ruralnim sredinama postoje slučajevi ranih zajednica, često bez formalne registracije. To je povezano sa siromaštvom, patrijarhalnim normama i očekivanjem da djevojka “što prije postane žena” – objašnjava ona.
Prema njenim riječima, ukidanje maloljetničkih brakova može dovesti do kasnijeg stupanja u brak i rađanja, što može dodatno ubrzati trend pada nataliteta, a istovremeno povećava obrazovne i ekonomske šanse mladih žena.
Gordana Rajić navodi da je potrebno ukazati i na kapacitete institucija koje su nosioci sistema zaštite djece.
– Centri za socijalni rad i druge nadležne službe već funkcionišu pod značajnim opterećenjem, te bi eventualno povećanje broja prijava zahtijevalo dodatno jačanje kadrovskih i organizacionih resursa. Bez toga postoji rizik da i najkvalitetnija zakonska rješenja ostanu nedovoljno primjenjiva u praksi – kazala je Rajićeva.
