Često čujemo onu “čuvenu” rečenicu: “Život je borba.” Ali ne ona koju gledamo pod reflektorima, pred publikom i uz aplauze. Najveće bitke vodimo daleko od očiju drugih – u tišini sopstvenih misli, protiv sumnje, straha, ljenjosti i odustajanja. Svaki pad traži odluku da li ćemo ostati na podu ili ustati. Svaki poraz pita koliko zaista vjerujemo u sebe. A svaki uspjeh dolazi tek onda kada shvatimo da je najveći protivnik – onaj u nama. Upravo takve borbe vode se svakog dana u Hektor timu. Ne samo za medalje, već za karakter. Ne samo za titule, već za život u kojem na kraju – sve vrijedi.
Fotografije: Miloš Dragičević/Tragmedia
Sa 14 godina došao je na trening da smrša. Šest mjeseci kasnije imao je prvi meč. Danas, petnaest godina kasnije, Damjan Savanović ima preko stotinu borbi iza sebe, profesionalnu karijeru dugu deceniju i titule koje se ne osvajaju slučajno. Evropski šampion organizacije World Kickboxing and Karate Union (2028), petostruki prvak BiH, vicešampion Balkana i drugi na svjetskom BKB prvenstvu – ali kada priča o svemu tome, ne govori o medaljama. Govori o vjeri. O odricanju. O sali u kojoj je postao čovjek, muž i otac.
„Nikada nisam gledao finansijsku stranu. Samo sam vjerovao da mogu da uspijem, iako prije mene niko nije.“-otkriva Damjan za TragMedia. Inspiraciju je pronašao u jednom imenu – Denis Marijanović. Gledao ga je kao dječak. Bio mu je dokaz da je moguće živjeti od ovog sporta. Danas i sam živi isključivo od kikboksa – kao borac i kao trener. Još 2–3 meča i, kako kaže, karijeru će privesti kraju. Ne zato što ne može – već zato što danas više želi da stvara šampione nego da bude jedan.
Klub koji je više od sale
U Hektor timu sala je puna. Ne jednom godišnje, ne pred takmičenje – već stalno. Treninzi su ponedeljkom, utorkom, srijedom i petkom od 20 časova. Postoje grupe za rekreativce, takmičare, žene, djecu, kao i individualni treninzi. Upis traje tokom cijele godine.
Sve više žena bira borbu
Možda je nekada bio „muški sport“, ali danas to više nije. Sve više žena ulazi u salu jer su se zasitile monotonije teretane. Tegovi daju rezultat, ali ne daju osjećaj. Ovdje se izbacuje energija. Ovdje se gradi snaga – i spolja i iznutra. Jelena Marjanović (1990), trenira rekreativno već četiri godine. „Nisam bila sportski tip. Probala sam – i zavoljela. Nije samo za muškarce. Svaka žena koja ima makar malo borbenog duha pronaći će se ovdje.“ Kaže da je najteže prelomiti prvi trenutak nesigurnosti. Posle toga dolazi osjećaj sigurnosti, zadovoljstva i snage. „Hodaš drugačije. Sigurnija si u sebe.“
Jelena Marjanović/Fotografije: Miloš Dragičević/Tragmedia
Djeca koja uče više od udarca
Damjan vjeruje da djeca najviše napreduju uz starije takmičare.„Gledaju ih, dive im se, žele da budu kao oni. Tako se rađa ambicija.“ Ali sa djecom se razgovara drugačije. Njima treba podrška, razumijevanje i usmjerenje. Ne strogoća – već primjer.
Braća Lukić – Luka (14), Miloš (11) i Damjan (8) – treniraju oko šest mjeseci.
Tri puta sedmično dolaze na trening, a uz to se bave folklorom, pjevaju i sviraju harmoniku. Teško je, kažu. Ali im se sviđa. U sali ne uče samo kako da zadaju udarac. Uče disciplinu. Poštovanje. Radne navike. Uče da se subotom ne izlazi ako si na pripremama. Da rođendani nekad moraju da sačekaju. Da uspjeh traži žrtvu. Pripreme su šest puta godišnje. Povrede su sastavni dio puta. Finansijski je zahtjevno. I niko ti ne garantuje da ćeš sve to jednog dana naplatiti. Ali ako vjeruješ – moguće je.
Borba protiv ravnodušnosti
I dok Srbija, kako kaže Damjan, sistemski podržava prvake, kod nas podrška često izostaje. Boks, kikboks i MMA nemaju pažnju kakvu zaslužuju. Ipak, uprkos svemu, sala je puna. Jer ljudi prepoznaju iskrenost. Ovdje se ne obećava slava. Ne prodaje se iluzija. Ovde se nudi rad, znoj i prilika da postaneš jača verzija sebe.
Na kraju – sve vrijedi
„Nikada me ništa nije činilo srećnim kao ovaj sport. I moja porodica.“, priča Damjan. To je rečenica koja objašnjava sve. Kikboks nije samo borba u ringu. To je borba sa sopstvenim strahovima. Sa ljenjošću. Sa sumnjom. To je zdrav ventil u ubrzanom vremenu, način da izbaciš stres, da ojačaš tijelo i smiriš misli. Za muškarce koji traže izazov. Za žene koje žele snagu i sigurnost. Za djecu koja tek grade karakter.
Vrata kluba borilačkih sportova “Hektor” otvorena su tokom cijele godine za sve one koji žele da postanu najjača verzija sebe. Možda nećete svi postati šampioni Evrope. Ali ćete sigurno postati jači danas nego što ste bili juče. A nekada je to najveća pobjeda.
B.K./Tragmedia
