Širom svijeta se danas obilježava Međunarodni dan sreće.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 2011. godine usvojila rezoluciju kojom je sreća prepoznata kao osnovni ljudski cilj.
Rezolucija je pozvala na inkluzivniji i uravnoteženiji pristup ekonomskom razvoju koji podstiče sreću.
Prva Konferencija Ujedinjenih nacija o sreći održana je 2012. godine, a tokom te konferencije usvojena je rezolucija kojom je određeno da se Međunarodni dan sreće obilježava svake godine 20. marta. Prvi put je obilježen 2013. godine.
Šta je sreća
U psihologiji se sreća najčešće opisuje kao kombinacija subjektivnog osjećaja zadovoljstva životom, prisustva prijatnih emocija i osjećaja smisla.
Prema istraživanjima, tri stvari čine ljude srećnim: kvalitet njihovih odnosa, posao ili hobi koji vole i koji im predstavlja izazov, pomaganje drugima kroz volontiranje ili male, nasumične gestove dobrote.
Sreća je mjerljiva
Sreća nije samo prolazni osjećaj, već je i vrlo mjerljiva.
Centar za istraživanje blagostanja Univerziteta u Oksfordu, u saradnji sa Ujedinjenim nacijama, objavljuje godišnji izveštaj o svjetskoj sreći.
Finska je 2025, deveti put zaredom, najsrećnija zemlja na svijetu.
Osećaj stanovnika Finske, međutim, nema veze sa ličnom srećom, već sa tim koliko su zadovoljni vlastitim životom.
Istraživanje Oksforda i UN daje procente na osnovu faktora kao što su ekonomski učinak zemlje, zdravlje, osjećaj slobode, velikodušnost njenih ljudi i percepcija korupcije.
Dugogodišnjeg lidera Finsku na njihovoj listi za 2025. slijede Island, Danska, Kostarika i Švedska, a na dnu spiska od 147 zemalja je Avganistan.
Kada je riječ o regionu, Slovenija na 18, a Srbija je zauzela 30. mjesto. BiH je na 47. poziciji, Crna Gora na 60, a Hrvatska na 70. mjestu.
Berić: Sreća nije samo lični cilj
-Sreća je univerzalna ljudska potreba i čovjek, kao što teži sigurnosti, ljubavi i priznanju, teži i da njegov život ima radost i smisao – izjavila je Srni sociolog Jadranka Berić.
Berićeva je navela da se sreća najčešće opisuje kao stanje unutrašnjeg zadovoljstva, mira i ispunjenosti, da nije riječ samo o trenutnom osjećaju radosti, već dubljem doživljaju smisla i pripadnosti.
– Sociološki, to je kombinacija ličnog stava, društvenih odnosa i osjećaja da naš život ima svrhu – rekla je Berićeva povodom Međunarodnog dana sreće, koji se obilježava danas.
Ona kaže da je potraga za srećom osnovni cilj svakog čovjeka, da je u srži ljudskog postojanja, ali nije samo lični cilj, već i društveni ideal, jer srećni pojedinci grade stabilnije i solidarnije zajednice.
– Kada čovjek zna da je dio zajednice, da njegov život ima smisao i da njegova radost može biti dijeljena, tada sreća postaje svakodnevni dio života. Upravo zato, sreća nije samo lični osjećaj, već i društveni zadatak, da jedni drugima budemo izvor podrške, topline i povjerenja. Tek kada se osmijesi umnože, sreća postaje stvarna i zajednička – istakla je Berićeva.
Navela je da istraživanja pokazuju da čovjeka najviše srećnim čine odnosi sa bližnjima, osjećaj da je voljen i prihvaćen.
– U našem društvu građani nalaze sreću u privatnim odnosima, porodici i prijateljima, iako su odnosi i u okviru tih institucija uveliko narušeni, ali su nezadovoljni i ekonomskim prilikama. Društvo smo koje balansira između lične sreće i kolektivnog nezadovoljstva – ocijenila je Berićeva.
Naglašava da sreća nije dar koji se dobije od nekoga, već put koji pojedinac sam gradi, te da ostati srećan znači njegovati zahvalnost, održavati bliske odnose i prihvatiti da sreća nije stalno stanje.
– Sreća se ne mjeri količinom materijalnog već dubinom naših odnosa i snagom našeg osjećaja pripadnosti. Sreća se krije u odnosima sa ljudima oko nas – istakla je Berićeva.
Ona je konstatovala da najdublja sreća jeste spoj toplih ljudskih odnosa i ličnog osjećaja smisla.
– Kroz porodicu, prijateljstva i društvo dobijamo osjećaj pripadnosti. Ali, sreća se krije i u našem unutrašnjem stavu, u načinu na koji gledamo na život, u sposobnosti da pronađemo svrhu i prihvatimo sebe – rekla je Berićeva.
Savanović Zorić: Ne postoji definicija sreće koja važi za sve
– Ne postoji definicija sreće koja važi za sve – za nekoga je to sigurnost, za drugog sloboda, a za trećeg ljubav – rekla je Srni psiholog i porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić.
Zorićeva je napomenula da je ljudska želja za srećom univerzalna bez obzira na kulturu, godine ili životne okolnosti, ali se razlikuje način na koji se ona definiše.
– Ono što je za jednu osobu ispunjen život, za drugu može biti izvor pritiska. I zato je opasno kada društvo, porodica ili društvene mreže počnu da nameću kako sreća treba da izgleda. Sreća nije standard koji se dostiže, ona je lično iskustvo koje se otkriva – naglasila je Zorićeva.
Istakla je da ljudi često ne traže sreću samu po sebi, nego stvari za koje vjeruju da će ih usrećiti – uspjeh, priznanje, partnerstvo i novac.
– Paradoks je u tome što, kada sreću postavimo kao cilj, često je udaljimo od sebe. Sreća je više nusproizvod života koji ima smisao – navela je Zorićeva.
Ona je ocijenila da je današnje društvo više umorno nego nesrećno.
– Znamo se radovati, ali kratko – kao da uvijek u pozadini stoji neka briga koja nas brzo vrati u realnost. Imamo bliskost, porodicu, prijatelje, znamo biti jedni uz druge kada je teško, ali istovremeno živimo pod stalnim osjećajem nesigurnosti i neizvjesnosti. Kod nas sreća često nema dozvolu da traje. Kao da smo naučeni da je prekinemo ili makar da joj ne vjerujemo do kraja – rekla je Zorićeva.
Ona je ukazala da tokom odrastanja gotovo svako sluša rečenice poput: “Nemoj se previše smijati, oplakaćeš”, “Nešto će se desiti” i “Da ne čuje zlo”, ističući da te rečenice nisu slučajne.
One su, istakla je Zorićeva, dio čovjekovog kolektivnog iskustva i trauma koje društvo nosi – ratova, gubitaka i naglih prekida sigurnosti.
– Kada više puta u životu doživite da se dobro stanje iznenada prekine naučite da budete oprezni čak i kad je lijepo. Zbog toga sreća kod nas često nije trajno stanje, nego prolazan trenutak koji ne stignemo ni doživjeti do kraja – ocijenila je Zorićeva.
Napominje da je sreća ponekad samo trenutak mira dok dijete spava, razgovor u kojem zaista postoji sluh za drugoga ili osjećaj pojedinca da se, uprkos svemu, osjeća dobro.
– Najvažnije od svega – sreća nije nešto što stalno treba da jurimo, nego nešto što prepoznajemo kada usporimo . zaključila je Zorićeva.
Agencije
